Više od dvadeset godina je prošlo od kada se Fikret Bačić vratio u Zecove kod Prijedora i počeo da traži tijela svojih najmilijih koji su ubijeni 25. jula 1992 godine. Strašni zločin desio se u predvečerje, prvi suton. Sa pokolja na Brisevu i Staroj Rijeci, Raljašu i drugim mjestima vraćali su se velikosrpski ”heroji”. Nisu se dovoljno ”napili” ustaške krvi pa svratiše na Gradinu u Zecove. Tu ubiše 15 žena i 18-toro djece.
Dva dana kasnije, 27. jula 1992 godine na Gradinu dolazi kamion i rovokopač da počiste tragove zločina. 33 tijela su taj dan ”nestala” i još pronađena nisu.
Strijeljali su ih pripadnici Vojske Republike Srpske nakon što su zauzeli to naselje i potjerali svakoga ko je u njemu živio. Preživjelo ih je tek četvero. Ubijeno je 29 Bačića. Ubijeni su Fikretova supruga, majka, brat, bratova djeca… Ubijena su i Fikretova djeca. Sin Nermin imao je 12 godina. Kćerka Nermina bila je šest godina mlađa. Ubijen mu je i dvogodišnji bratić Ernest.
Nakon povratka u Zecove Fikret traga za ”nestalim”. Posljednja potraga počela je prije dva dana ali….Bez rezultata iskopavanje još jedne lokacije sa najtužnijim ciljem na svijetu, pronalaska svoje ubijene djece.
-Još jedan jako naporan i tužan dan, još jedno kopanje bez rezultata. Svaki ubod kašike nada, svako istresanje uzdah i razočaranje. Nema ih! Sutra se agonija nastavlja. Da li će biti promjena rezultata Allah dragi zna. Ja odustati neću i ne mogu. Oprostiti i halaliti ne mogu nikom ko zna a neće da kaže gdje su. Nastavit ćemo dalje – napisao je Bačić, koji je na Facebooku objavio svoju sliku sa iskopavanja nove lokacije u dubokoj šumi za koju postoje neki pokazatelji da bi mogla tu biti grobnica ubijenih Bošnjaka.
Fikret je slučajno preživio dan kada mu je porodica streljana ispred kuće. Koji mjesec prije pokolja, dobio je posao i otišao raditi u Njemačku. Porodica mu je ostala u Zecovima. Kada je pošao u Njemačku, vidio ih je posljednji put. Od kraja rata Fikret ima samo jedan cilj i sve što radi, radi da pronađe svoju djecu. Od 28. juna 1998.godine Fikret traži i pronalazi masovne grobnice ubijenih Prijedorčana. Od tada smo pronašli mnogo tijela, pronašli smo nebrojeno mnogo masovnih i pojedinačnih grobnica.
-Znali smo dnevno utovariti po 40 posmrtnih ostataka koje smo pronalazili po raznim grobnica, ali moje djece nema, kaže Fikret.
Tragajući za svojom porodicom, Fikret je do sada našao na desetine grobnica. Najveća u čijem je otkrivanju učestvovao jeste Tomašica, iz koje je ekshumirano 435 posmrtnih ostataka. Tijela 275 ljudi bila su kompletna. Provjerili su na desetine informacija, njega i njegove saradnike često su navodili na pogrešan trag, provocirali ih, lagali ih. Nerijetko su i morali platiti kako bi našli grobnicu. Tako su došli do Tomašice. Za samo tri mjeseca 1992.godine, u Prijedoru i njegovim selima ubijeno je 3.176 ljudi, a njih više od 30.000 bilo je zatočeno u koncentracijskim logorima Omarska, Keraterm i Manjača. Tijela ubijenih Prijedorčana pronađena su u 98 masovnih grobnica.
Za zločine počinjene na području Prijedora, u Haškom tribunalu i Sudu Bosne i Hercegovine osuđeno je ukupno 37 osoba na 617 godina zatvora, kao i na kaznu doživotnog zatvora, koja je izrečena nekadašnjem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću.