Danas, sedmog aprila, na Svjetski dan zdravlja, u 12 sati, članice Udruženja Renesansa, u glavnoj sarajevskoj ulici su, okružene narcisima, započele javni čas: o zdravlju.
Na tom času, svaka od njih je svojevrsna učiteljica života.
“Ne upozoravamo na važnost preventive zbog nas, ili uopće ne zbog nas. Sve smo mi izliječene. Ali, i statistike pokazuju da je danas sve veći broj žena koje, u sve mlađem životnom dobu, obolijevaju od karcinoma dojke”, rekla je Enida Glušac, čije iskustvo s ovom teškom bolešću je vrlo pozitivno, i optimistično.
Iza nje je težak period, ali, istakla je Enida, uvijek je smatrala da je važno, boriti se.
“Nakon što sam savladala bolest, odlučila sam da pričam o njoj, a činim to i preko posebne Fb stranice. Jer, kod nas je bolest i dalje, i u gradskim i u ruralnim sredinama, svojevrstan bauk”, rekla je Enida, dok su njene prijateljice iz Renesanse, pružale prolaznicima narcise, i svoje osmijehe.
Narcisi su simbol proljeća, novog života, a proljeće uvijek dođe, koliko god se učinilo da je zima preduga, i preteška.
Iskustvo Jasne Redžepagić s bolešću je vrlo poučno.
“Školski sam primjer šta znači kada se javite doktoru na vrijeme”, objasnila je Jasna kojoj je ovo bilo prvi put da istupa u javnosti. Osmjelila se, prije svega zbog toga da pokaže kako bolest nije nikakav tabu, i da šansa za izliječenje uvijek postoji.
Ali, svaka žena mora biti odgovorna prema svome zdravlju, i ići na redovne preglede. Na jednom od njih, i njoj je otkriveno…Ne smije ni pomisliti na to šta bi bilo da nije otišla ljekaru.
Nakon četiri operacije imala je još nekih drugih zdravstvenih teškoća, i, sve je to danas iza nje. Ako je pitate šta joj je najviše pomoglo, reći će da su to svi oni koji su uvijek bili uz nju, i koji su je hrabrili.
Jednu osobu posebno izdvaja.
“Voljela bih da spomenete moga divnog doktora Erola Kapetanovića, koji me je četiri puta operisao, i koji je doktor kakvog bi svaki pacijent poželio”, ističe Jasna, napominjući da su svi na Glanduralnoj klinici bili prema njoj vrlo pažljivi.
“Sve sestrice su bile krasne, i uvijek ću im za to biti zahvalna”, dodaje Jasna, koja je, takođe, imala i puno teških trenutaka.
“Ali, nastojala sam sve njih odgurnuti od sebe, i uvijek s vedrinom započinjati novi dan”, rekala je ova mlada žena, čiji je osmijeh, zajedno sa osmijesima drugih članica Renesanse, sve redom volonterki, danas ukrašavao glavnu sarajevsku ulicu.
Pri tome i opominjući,a o čemu je govorila i v.d. predsjednica Udruženja Senka Fejzović, da Federacija BiH nema Centar za limfedem, tešku propratnu bolest mnogih kanceroznih oboljenja, koja pogodi i 49 odsto pacijentkinja što su prebrodile kancer dojke.
“A limfedem kada se jednom pojavi nikada skroz ne nestaje. Sada je u FBiH samo jedna doktorica za to specijalizirana”, kaže Fejzović.
Uzgred, rad medicinskog osoblja oko limfedema se najmanje vrednuje u zdravstvenoj ustanovi. Sestra koja sat i po radi s pacijentom dobije četiri boda, što je čak deset puta manje nego kod nekih drugih, puno lakših, kraćih, intervencija.
Fejzović je naglasila i problem kojeg oboljeli od limfedema imaju kada je u pitanju posebna vrsta zavoja, koji su vrlo skupi, i koji su do sada privatno kupovani.
Navodno, oni su odnedavno na listi čijekova i materijala koji se dobivaju preko ZZO.
“Mi se još nismo praktično uvjerile u to”, kaže Fejzović.
Dok nastaje ovaj tekst, šetnicom sarajevskom prolaze mnogi građani i građanke Sarajeva. Žene s narcisima im poručuju: ovi cvjetovi, kao što to pjesma kaže, ne plaču uvijek, oni su i nada, oni su novi život. Oni su i upozorenje.
Za Jasnu znače puno više od svega toga.
Jedna njena draga osoba, zvala se Narcisa, bila je oboljela od ove opake bolesti, i više je nema.
(Oslobođenje)
