“Ipak, ovo je moja zemlja. Kada bih uzeo globus i zarotirao ga, ne bih mogao da nađem neku tačku gdje bih radije htio da budem, nego ovdje”, priča profesor na Burch univerzitetu u Sarajevu Adis Maksić.
On je dio filma “Povratak korijenima” sa još troje mladih, obrazovanih i uspješnih ljudi koji su otišli iz Bosne i Hercegovine zbog ratnih dejstava, ali su nakon obrazovanja i poslovnih prilika, ipak odlučili vratiti se u svoju zemlju gdje grade uspješne karijere.
Film su režirali Melisa H.Mehmedović i Din Šačić u okviru ovogodišnjeg programa “Poticanje demokratskih vrijednosti i aktivnog građanstva među mladima”.
Adis je tokom ratnih godina otišao u SAD sa majkom, koja je bila ranjena. Plan je bio vratiti se nakon rata, ali je završio fakultet i imao dosta poslovnih prilika koje nije htio propustiti.
“Znate kako to ide u zemlju koja nudi mnogo toga za budućnost”, priča on.
Nakon 20 i više godina, odlučio se vratiti. Smatra da je najveći problem bh. društva – apatija i osjećaj da se stvari ne mogu promijeniti.
“Ako budete istrajni, aktivni i dižete glas protiv stvari koje se trebaju promijeniti, onda ova zemlja može postati prelijepo mjesto za život”, poručio je on.
Armin: Rad za šefa koji zarađuje milione me neće usrećiti
Armin Alijagić je prije 37 godina rođen u Prijedoru. Nakon ratnih dešavanja 1992. godine, sa porodicom je izbjegao u Holandiju, gdje je boravio do 2007. godine. Magistrirao je na amsterdamskom univerzitetu marketing. Shvatio je da ga rad u nekom visokom neboderu za šefa koji zarađuje 250 miliona eura godišnje neće usrećiti te se odlučio vratiti.
To je uradio prije 11 godina – kako bi iskoristio stečeno znanje za neku širu svrhu.
Tada se zaposlio u Svjetskoj banci u BiH, a 2010. godine osniva organizaciju “Naša perspektiva” koja involvira bh. dijasporu u ekonomski razvoj naše zemlje većm osam godina.
Ostatak ovih inspirativnih priča pogledajte u filmu.