Malo je pitanja iz Bosne i Hercegovine koja ne interesuju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, no jedna tema je posebno opsesivna za Vučića. To je državna imovina naše zemlje, koja je prečesto ključna tema njegove politike.
Posljednji put državna imovina BiH došla je u fokus Vučićeve politike nakon reakcije Ambasade SAD-a u Sarajevu na svesrpski sabor. Ambasada nije konkretno komentirala imovinu, već je samo ukazala na opasne poruke koje su poslane sa sabora u Beogradu, ponovivši da ni Dejton, ni Ustav BiH ne daju entitetima, ili bilo kom drugom poddržavnom tijelu, pravo na secesiju, ‘razdruživanje’ ili bilo koji drugi nespretni sinonim za otcjepljenje koji su izmislili zvaničnici RS. Ponovili su da RS nije država i da može postojati samo unutar Bosne i Hercegovine.
U svom odgovoru Vučić se fokusirao na imovinu BiH.
“Dejtonskim sporazumom regulisane su nadležnosti entiteta i centralne vlasti. Moje prvo pitanje je kako, gdje i od kada piše da imovina pripada centralnim vlastima, a ne entitetima? Aneksom 4 Dejtona predviđeno je da sve državne funkcije koje nisu dodijeljenje institucijama, pripadat će entitetima. Nigdje se ne pominje javna imovina. Kako ste došli do zaključka i na osnovu čega da imovina pripada centralnim vlastima?”, kazao je Vučić.
Zašto se Vučić toliko bori da imovina BiH pripadne entitetu RS?
Dakle, Vučić na površinu još jednom izvači temu o imovini, koja ga evidentno jako brine. Posebno nakon niza odluka Ustavnog suda BiH da entitet nema pravo niti uopšte može donositi zakone i raspolagati državnom imovinom.
Podsjetimo, Ustavni sud BiH donio je nekoliko odluka, od nadležnosti nad poljoprivrednim zemljištem, preko šuma, imovine koju entitet RS neustavno i nezakonito prisvaja, uprkos odlukama Ustavnog suda i pravnih normi. Tako je Vučić samo u posljednje tri godine nekoliko puta naglašavao ovu temu i prozivao međunarodnu zajednicu pitanjem, kako to i čime Dodik krši zakon, braneći njegovo prisvajanje državne imovine.
Čak je Vučić direktno prozivao i Ustavni sud BiH zbog odluka o imovini. A Ustavni sud BiH je opsesija Vučića od 1995. godine. Tako je Vučić 1995. u časopisu “Velika Srbija” za novembarsko izdanje napisao tekst “Šešelj u Ohaju”, u kojem je Miloševića optuživao da “ne ide u Dejton da pregovara, već da ispunjava beskrajne zahtjeve srpskih neprijatelja, Hrvata i muslimana i njihovih moćnih suverena sa Zapada”.
Vučićev članak u listu “Velika Srbija”
U tom trenutku mirovni pregovori u Dejtonu još su trajali, a Vučić je tada oštro kritikovao ustavna rješenja koja su dogovarana, naročito u kontekstu Ustavnog suda BiH, ali i Predsjedništva, gdje mu je smetao omjer 2:1 (dva člana Predsjedništva iz FBiH i jedan iz RS-a).
Kada je riječ o Ustavnom sudu, Vučiću je smetala činjenica što će stranci biti dio te ustanove. A kada se sagledaju trenutne okolnosti, realnost je da je suština politike Milorada Dodika izvacivanje stranih sudaca iz te institucije, uz napomenu da entitet RS ima usvojeni zakon o neprovođenju odluka Ustavnog suda BiH. Također, vlast u entitetu RS već dugo ne želi imenovati sudije iz RS-a u Ustavni sud BiH.
Pošto se odluke donose većinom glasova, u praksi bi bilo dovoljno da se samo jedan izabranik Evropskog suda priključi članovima izabranim u Federaciji, pa da se donese presuda protiv interesa srpske strane. A sudu je, štaviše, dato pravo da odlučuje koliko je neki pokušaj Srba iz Republike Srpske da formiraju konfederaciju sa Srbijom legalan, pisao je Vučić u novembru 1995.
U tom smislu Dodik se često poziva na tzv. “izvorni Dejton” u dijelovima koji mu odgovaraju, a tamo gdje mu stanje ne odgovara, onda govori o otimačini. Naravno, činjenice govore suprotno.
Dodik je tako za izvorni Dejton, ali nije u dijelu koji se odnosi na sudije strance u Ustavnom sudu BiH. U Predsjedništvu se zalaže za tzv. legitimne predstavnike, a ne kako to piše, u za njega tako željenom izvornom Dejtonu, da se biraju dva člana iz FBiH i član Predsjedništva iz RS-a.
Naravno, od Vučića danas se mogu čuti ustaljene fraze koje govori medijima da je on za mir, da je faktor stabilnosti i ostale poštapalice. Iako to “nije tema emisije”, već šta Vučić želi od BiH? Zašto ga interesuje državna imovina?
Kratka retrospektiva
Američka Ambasada u BiH je i u maju prošle godine podsjetila da “prema međunarodnom pravu i ustaljenoj državnoj praksi, samo države posjeduju neophodnu nadležnost za nasljeđivanje prava i obaveza država prethodnica, a u ovom slučaju, to je država Bosna i Hercegovina.”
Tada su istakli da je ovo pitanje riješeno Ustavom BiH – koji je dio Dejtonskog mirovnog sporazuma – u kojem se navodi: “Republika Bosna i Hercegovina, čiji će službeni naziv od sada biti ‘Bosna i Hercegovina’, nastavit će svoje pravno postojanje prema međunarodnom pravu kao država”.
Vijeće za implementaciju mira je u septembru 2004. godine zatražilo od BiH da nađe trajno rješenje za pitanje državne imovine, a raspolaganje tom imovinom, sve do donošenja državnog zakona, je zabranjeno zakonom koji je godinu kasnije nametnuo tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown.