Slučaj rovinjske tvornice Mirne ponovo je potaknuo čuđenje kako to da uz toliki broj nezaposlenih, tačno 195.662 osobe, poslodavci ne mogu naći dovoljno radnika.
“Problem je u tome što je riječ o tržištu i o one 4.000 kn plate koje nudi Mirna i sve druge slične plate koje nude drugi hrvatski poslodavci, jer za samo 100- 150 eura avionske karte do Dublina za isti posao sortiranja ribe umjesto 4.000 kn, naš radnik ondje će dobiti 14.000 kn, a zašto mu ovdje u Mirni i svi ostali ne mogu dati 14.000 kn? Pa zato što 10.000 moraju dati majci državi. Državi koja ima ministarstava više nego Amerika, državi koja ima općina i gradova više nego Velika Britanija, državi koja svojim djelatnicima svakog mjeseca isplaćuje desetke hiljada plata koje nisu zarađene, državi koja svakog mjeseca isplaćuje stotine penzija koje isto tako nisu zarađene. Ko to može platiti? Naravno samo oni koji u ovoj državi stvarno nešto rade, bilo to ova gospođa koja u Mirni razvrstava ribu, školski profesor ili hirurg koji operaciju u Zagrebu obavlja za platu varioca u Njemačkoj” , objasnio je hrvatski voditelj Zoran Šprajc.
Bosna i Hercegovina se kao i Hrvatska suočava sa istim problemom, gdje ljudi trbuhom za kruhom masovno odlaze iz zemlje. Nije više u pitanju pojedinac, nego nama odlaze cijele porodice. Sve što je Šprajc objasnio za Hrvatsku, možemo sa sigurnošću reći da isto vrijedi i za Bosnu i Hercegovinu.
(Merima Druškić)