Popis stanovništva je najkompletnija baza podataka koja se može dobiti za stanovništvo određene države. Posljednji popis stanovništva u našoj zemlji je urađen 2013. godine.
U Agenciji za statistiku BiH vjeruju da nije kasno da se novi popis provede 2023. godine kako bi se zemlja uklopila u ciklus od deset godina predviđen međunarodnim standardima.
Zakon o popisu stanovništva treba da definiše vrijeme provođenja popisa stanovništva domaćinstava i stanova, budžet i osnovne smjernice za metodologiju rada te način prikupljanja podataka.
Nacrt Zakona o popisu stanovništva u BiH 2023. godine nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a evo i zašto.
Članom 8. Nacrta zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini, propisano je da se ukupan broj stanovništva za svaku teritorijalnu jedinicu dobiva zbrajanjem broja osoba koje tu imaju uobičajeno mjesto stanovanja i prisutne su, kao i osobe koje tu imaju uobičajeno mjesto stanovanja, ali su privremeno odsutne.
Po definiciji Zakona (član 2. (1) a) ) uobičajeno mjesto stanovanja ono mjesto u kojem osoba živi i obično provodi svoj dnevni odmor, bez obzira na privremenu odsutnost, u svrhu rekreacije, odmora, obilaska prijatelja i rodbine, posla, škole, liječenja, vjerskog hodočašća i sl.. Uobičajeno mjesto stanovanja na predmetnom geografskom području imaju osobe koje:
su prije referentnog datuma najmanje 12 mjeseci neprekidno živjele u svom mjestu stanovanja ili
u posljednjih 12 mjeseci prije referentnog datuma popisa došle u mjesto svog uobičajenog stanovanja s namjerom da tamo ostanu najmanje jednu godinu.
Navedene zakonske odredbe nisu u skladu niti sa moralnim, a niti sa normama Ustava Bosne i Hercegovine, jer uobičajeno mjesto stanovanja, kako je definirano zakonom, ne mogu imati osobe koje nisu ostvarile, Ustavom zagarantovano pravo povratka u svoje domove, odnosno vraćanje imovine koje su bili lišeni u periodu od 1991. do 1995. godine i da dobiju kompenzaciju za svu takvu imovinu koja im ne može biti vraćena.
Provođenje Aneksa VII, odnosno prava na povratak koje je garantirano Ustavom Bosne i Hercegovine je pitanje i pravo koje je trebala riješiti i osigurati država Bosna i Hercegovina, te osobe koje imaju takvo pravo, a nisu ga ostvarile, trebaju da budu uključene u ukupan broj stanovnika određenog popisnog područja u kojem bi inače živjele da su ostvarile pravo na povratak, kako je ustavom garantirano.
Pretpostavlja se da je veliki udio u ovakvom Nacrtu Zakona imao entitet RS. Podsjećamo, Skupština Republike Srpske (RS) nije priznala rezultate popisa iz 2013. godine, a primjedbe su se odnosile na zastupljenost osoba koje, zapravo, ne žive u BiH, ali su se tu zatekle u vrijeme popisa.
Iz tog entiteta tvrdili da je na popisu i oko 190.000 bosankohercegovačkih državljana koji žive u inostranstvu, a koji su u vrijeme popisa 2013. bili u predratnim mjestima boravka, što je, kako su naglasili, „prikazalo veći broj Bošnjaka u odnosu na stvarno stanje“.
Neustavnim Nacrtom Zakona građani nastanjeni u BiH i građani koji su ratom prognani i žive u inostranstu nisu stavljeni u jednak položaj. Osnovna strategija etničkog popisa, kakav je planiran da se provede u BiH 2023. godine, je ne „da popiše“ već „da otpiše“ dijasporu, čime se sprema „statistički genocid“.
Dok državni vrh Nacrtom Zakona krši Ustav, u isto vrijeme se odriče i ljudi, koji se svoje države nisu odrekli nikada.
Index.ba