Za povezivanje sa Turskom bili su i Bosanci. Čuvena Islamska deklaracija Alije Izetbegovića u svom podnaslovu donosi jedan program islamizacije muslimana i muslimanskih naroda. To su možda još daleke 1984. godine shvatili graditelji hale za olimpijske igre, te su joj nadjenuli ime – Zetra. Teoretičari zavjere kažu da je to skraćenica od – Zelena transverzala – tvrdi to novinarka srbijanske „Prve TV“ Svetlana Milenković-Popović.
Prvi direktor Zetre Slavko Maleć demantira: „Zetra jeste dobila ime po zelenoj transverzali, ali ne po toj političkoj, već onoj po kojoj sa planine Bukovik svjež zrak dolazi u Sarajevu.“
„Osamdesetih godina također sam imao slične upite, ali naravno da ništa od toga nije tačno“, kaže Maleć agenciji Patria, prisjećajući se samih početaka najpopularnije sarajevske dvorane.
„Kada pogledate iz zraka, vidite baš jedan zeleni pojas koji sa planine Bukovik preko Zetre ide do Druge gimazije. Kroz taj pojas u grad ulazi čisti zrak. Tu je zabranjena bila kakva visoka gradnja. Upravo po tom pojasu, zbog njegove važnosti za Sarajevo, Zetra je dobila ime“, kaže Slavko Maleć.
U prilogu objavljenom na Prvoj TV novinarka Milenković-Popović ističe da je islamski prodor u Evropu najveći uspjeh Osmanlija. Sve se, tvrdi, odvijalo preko Balkana, koji se spaja duž linije Turska, Grčka, Albanija, Makedonija, Kosovo, Sandžak, dijela Crna Gore, završava u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj.
„To je čuvena Zelena transverzala. Osmanske Turske odavno nema, ali je ideja tinjala i oživjela najviše kod bivšeg ministra spoljnih poslova Turske Ahmeta Davutoglua, koji je nazvao strategijskom dubinom, ili ti vraćanje Turske kao glavnog igrača na ove prostore“ istakla je Milenković-Popović, te iznijela svoje viđenje kakva su preslagivanja potrebna na Kosovu, Makedoniji i Sandžaku da bi, kako tvrdi, Zelena transverzala došla do Bosne i Hercegovine. Za potkrijepljivanje svoje teze pozvala se i na teorije koje ime sarajevske dvorane dovode u vezu sa ‘Zelenom transverzalom’.
Olimpijska dvorana Zetra izgrađena je 1983. za potrebe 14. zimskih olimpijskih igara, koje su godinu kasnije održane u Sarajevu. Arhitekti dvorane su Dušan Đapa i Lidumil Alikalfić. Tokom rata u BiH srpske snage su 21. maja 1992. zapalile dvoranu, a artiljerijom sa Kromolja spriječili vatrogasce da ugase požar. Dvorana je obnovljena 1999. uz pomoć Međunarodnog olimpijskog komiteta, grada Barcelone i Europske unije. Danas nosi naziv po bivšem španskom sportskom radniku i predsjedniku Međunarodnog olimpijskog komiteta Juan Antoniju Samaranchu.