Pri pomisli na domaću autoindustriju, ako je tako možemo zvati, većina će pomisliti na fiću, a ostatak će glasove podijeliti između jugića i stojadina. No jedan je auto i u svjetskim okvirima bio poseban. I to u pozitivnom smislu.
Fiat 1300 predstavljen je 1961. godine i proizvodio se sve do 1967. godine kada ga zamijenio Fiat 124/125. Bio je to i prvi luksuzni automobil kragujevačke Zastave, čijim se pogonima predstavio samo pola godine nakon rođenja. U Kragujevcu i tadašnjoj državi se odlično snašao, pa je u vječna lovišta otišao tek 1979. godine, gotovo 13 godina nakon originala, pomalo zaboravljen i odbačen od klijentele koju je pratio gotovo dva desetljeća.
A to su redom bili visoko pozicionirani privrednici i političari, koji su konačno imali reprezentativno vozilo u kojem bi usprkos mješinama mogli biti udobno zavaljeni dok putuju od lovišta do lovišta. Bile su to u pravilu krčme i restauracije, na koje su pripadnici janjećih brigada voljeli navaliti. I ne samo da su imali poslije gdje odmoriti glavu nakon “teških” sastanaka, već su svoj ratni plijen mogli odložiti u sasvim izdašan prtljažnik.
Tristać se u svoje vrijeme definitivno isticao originalnim dizajnom. No to nije bio jedini plus, jer su u to vrijeme automobili bili originalni. Sa parsto metara ste mogli prepoznati Forda, Mercedesa i Opela, no samo je tristać izgledao tako impozantno. Da, Talijani su u to vrijeme bili majstori zanata i jedini su uz Volvo znali amerikanizirane linije prilagoditi europskim mjerilima. Tako je i Zastava 1300 poprimila potpis Chevroleta Corvair, sa duplim farovima, obiljem kroma i prepoznatljivom stražnjom “nadstrešnicom”.
Auto je u osnovnoj 1300 izvedbi bio vrlo uvjerljiv na magistralnim putovima. Povoljna aerodinamika i 60 KS djelovali su uvjerljivo, dok bi oni zahtjevniji birali 1500 sa 70 KS. Bilo je tu i moćnijih izvedbi, no naše ceste nisu išle dalje od spomenutog. Odlične performanse, povoljno održavanje i napredne tehnologije osigurale su popularnost ovom modelu tijekom 60-tih. Ovaj je model sprijeda imao disk kočnice, vozio do 155 km/h, a na 100 km/h stizao za impresivnih 17 sekundi. Slabiji 1300 je vozio 140 km/h i za 19 sekundi bio na stotki. U vrijeme kad su radni ljudi sanjali o fići za kojeg je trebalo više od godišnje plaće, ovo su bile performanse snova.
Gotovo jednako impresivan je bio automobil iznutra. Udoban i komforan, solidne izrade i masivne izvedbe djelovao je kao da će trajati desetljećima. Nažalost, antikorozivna zaštita bila je manjkava, pa je automobil hrđao i gubio sjaj na očigled. No ipak, tristać je bio statusni simbol, ulaznica u visoko društvo i adut stjecanja poštovanja.
1970-tih sjaj jugoslavenskog Mercedesa, kao i zemlje u kojoj je stvoren, počinje blijediti. Automobil je tih godina već bio napušten od vjernih klijenata, koji su se tada orijentirali na zapad. U 1980-e tadašnja krema društva ulazi u novijima Fiatima, a potom i Opelima, koji su većinu odveli i do raspada države. Svi se dobro sjećamo Rekorda i Senatora, a njih su pak u zadnjem desetljeću zamijenili Audiji 100 i slični automobili. No to je već neka druga priča.
Vjerovali ili ne, u Kragujevcu je proizvedeno preko 200.000 tristaća, a automobil se proizvodio i u specijalnim modulima, paketima koji su se slali u Kolumbiju na montažu za potrebe tamošnjeg tržišta. Do danas ih je opstalo izuzetno malo, a većina njih podijelila je sudbinu bivše države i u truleži zaboravljena od svijeta dočekala kraj daleko od očiju javnosti.
Izvor: Index.hr