Najmlađa žrtva na Kapiji 1995. godine je Sandro Kalesić. Dirljivo pismo tetka mu ostavlja svake godine na njegovom mezaru.
Riječi posvećene Sandru prenosimo u cjelosti:
“…. Ne brini, samo spavaj, sutra kada ustaneš bit će sve u redu”…. Znači, sutra ću ponovo moći milovati Tvoju plavu kosicu, držati Tvoje male dlanove u svojima, gledati Tvoj široki osmijeh, grliti nejaka, mala ramena kao da mi je posljednje?!! Oh, kakva bi to sreća bila držati Te u zagrljaju! I više Te nikada nikome ne pustiti…. ili skupa ili nikako! Ti i ja…. moja mala Plava Gljiva sa najveselijim osmjehom u očima, bezbroj dječije slatko izgovorenih riječi, rukicama koje se pružaju ka meni, grle me iskreno, čisto, glavica na mome ramenu, tako spokojno spuštena….
,,….Ne brini, samo spavaj, sutra kada ustaneš bit će sve u redu”…. Znači, ponovo ćeš koračati pored mene do bake i dede kao veliki, objašnjavati mi zašto teta na ulici prodaje čokolade i sa beskrajnim i čistim povjerenjem u najplavljim očima na svijetu pružiti ruke ka meni kada trebamo preći ulicu…. zatvorim oči i osjećam Tvoj zagrljaj…. nježan i jak u isti čas…. da li je moguće toliko osjećati nečiju prisutnost iako…. Tvoju prisutnost…. zamišljam šta mi govoriš, kako mi se smiješ, kako me gledaš…. da li bi i danas tako bilo? Da li bi dolazio svojoj keki kada Ti treba razgovor, savjet, osmijeh od kojeg Te neće boliti glava…?
,,…. Ne brini, samo spavaj, sutra kada ustaneš bit će sve u redu”…. više Te neće boliti rupica u srcu veličine zrna riže, više nećeš ječati zato što ne znaš šta se događa, i što Te boli i što Te je strah, više Ti nikada neću moći prošaptati jedino Plavo moje, stisnuti Te u zagrljaj i reći Ti koliko Te volim, još samo sada ćeš podići najčistiji i najplavlji pogled ka nebu…. tamo gdje je Tvoja duša našla mir, gdje se smiješ i dozivaš me…. ali moje oči ne mogu da se otvore, nešto im ne da…. da Te zagrlim pogledom, stisnem uz sebe…. nešto mi stišće grlo i nikako da protisnem Tvoje ime, guši me, rastavlja na sitne dijelove, razara….
,,….Ne brini, samo spavaj, sutra kada ustaneš bit će sve u redu”…. i više nikada ništa nije bilo u redu….
Tuzla, 25.05.2024. godine
Najviše na svijetu voli Te Tvoja KEKA
poput zvijezda, poput trava
i tišine što nas spaja,
poput rana što nas bole,
poput djece što se vole,
ona spava, ona spava….”