Godišnjica pogibije generala Armije RBiH Izeta Nanića

Vijest o pogibiji generala Izeta Nanića, komadanta proslavljene bužimske 505-te Viteške brigade odjeknula je k’o munja Krajinom i cijelom Bosnom i Hercegovinom.

Peti avgust 1995.godine ostat će upamćen kao dan kada je najveći krajiški i bosanski sin i gazija otišao šehidskim stazama ka Džennetu.
 

Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti i ja sa njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno!

Zapisao je ovo u svom ratnom dnevniku, noć prije pogibije.

Jedinice 5. Korpusa, uporedo s “Olujom” u Hrvatskoj, započele su akcije oslobađanja teritorija. Bužimska 505. viteška brigada, na čelu s Izetom Nanićem, razbija neprijateljske linije na Čorkovaći i kreće prema Dvoru na Uni.

Samo nekoliko sati prije konačne deblokade u rejonu Vijenca iz zasjede je ubijen komandant Izet Nanić.

Izet Nanić, sin Rasime i Ibrahima, rođen je 4. oktobra 1965. godine u Bužimu. Bio je drugi od njihovih sedam sinova. Do 1992. godine radio je kao aktivno vojno lice u JNA. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, postaje komandant jedne od najuspješnijih brigada Armije BiH – bužimske 505. viteške brigade.

Za svoje ratne zasluge brigadni general Izet Nanić odlikovan je Zlatnim ljiljanom 1994. godine, a posthumno (1998.) i Ordenom heroja oslobodilačkog rata.

Posebnu težinu imajuNanićeve poruke koje je često upućivao borcima, kao naprimjer: “Tražim od vas kad se rasformira ova brigada, kad električar bude električar, a ne obavještajac, kad vi svi borci budete na svojim radnim mjestima, da se isto ovako družite, poštujete i uvažavate. Samo tako ćemo biti skupa svi zajedno! JER JE I POSLIJE RATA RAT!”

Neka mu je vječni rahmet i lahka zemlja bosanska.