Ne kaže se uzalud u narodu da nesreća nikad ne dolazi sama. Na svojoj koži to je osjetila sinoć porodica Mašin iz fojničkog naselja Pločari Polje, kojoj je u vatri izgorjela kuća u kojoj je živila samohrana majka sa svekrvom i četvero maloljetne djece.
Vatrena stihija zahvatila je potkrovlje kuće u kojoj su mališani u vrijeme izbijanja požara bili u sobi. Brzom reakcijom vatrogasaca kuća nije izgorjela do temelja. Spašen je donji sprat. Na sreću niko nije stradao. Od potkrovlja kuće ostalo je zgarište. Uviđaj obavljaju Službenici OKP PU Kiseljak sa ovlaštenim sudskim vještakom. Još uvijek se ne zna šta je uzrok požara.
Porodicu Mašin od ranije sudbina nije mazila. Majka djece, Mirzeta je ostala trudna 2018.godine kada joj je muža Elvina ubila struja. Iza njega je ostala 16-mjesečna djevojčica Azra, Ajna sa osam godina i Amna od 10 godina. Tri godine su prošle od porodične tragedije u kojoj su ostale bez oca. Djeca su još uvijek maloljetna.
Ekipa Index.ba bila je na licu mjesta tragedije. Djevojčice koje su u šoku od sinošnje tragedije zastali smo kako u paketima nose stvari koje vatra nije dotakla. Malo je toga što se spasilo, ali njima vrijedno. Niko od ukućana nije imao snage da kaže bilo šta.
Niz lice su se slijevale suze komšija koji su se tu našli, jer znaju da se ni od prve tragedije nisu oporavila zadesila ih je druga. Kada je Elvin umro, kuća u kojoj su djeca živjela nije bila skroz opremljena. Stolarija je bila stara, a kuća bez fasade.
Od smrti Elvina, Mirzeta je nastojala da svojoj djeci, koja su ostala siročad, pruži koliko može ljubavi da nadoknadi tu prazninu koja je ostala nakon smrti oca četvero djece. Pružila im je koliko je mogla.
Ovu porodicu nakon smrti Elvina pomogli su brojni dobri ljudi. Kuću koja nije imala dobru stolariju, fasadu, namještaj, opremili su dobri ljudi. U udobnom domu, koji im je olakšao tešku sudbinu, nisu uživali dugo. Vatra je sinoć progutala sve što su imali. Ostali su sada i bez krova nad glavom.
Ostali su bez svega. Ovoj porodici treba pomoć dobrih ljudi. Sreća da niko nije stradao, ali je tragedija sama po sebi velika. Djeca su prvo ostala bez babe, sad I bez krova nad glavom – kazuju komšije.
U vrijeme naše posjete brojni komšiluk skupio se da pomogne, da se počisti zgarište. Svako je od sebe radio koliko je mogao.
Ovoj djeci potrebna je pomoć dobrih ljudi, kako bi imala lijep život. Dvije curice idu u školu, dok su dvoje djece još uvijek mali. Majka ne radi, a svekrva s kojom živi narušenog je zdravlja.
