U Sarajevu je danas održan okrugli sto o temi “Kako vlast izdvaja novac za medije? Za transparentnije i legitimnije finansiranje medija iz javnih budžeta u BiH”.
Prema izvještaju Mediacentra Sarajevo “Transparentnije i legitimnije finansiranje medija iz javnih budžeta: Smjernice za javne organe u BiH”, javni sektor godišnje izdvaja desetine miliona maraka za medije i medijske sadržaje, a da pritom nije omogućen adekvatan uvid javnosti u dodijeljene iznose i u postupke dodjele tih sredstava. Novci se dodjeljuju sa svih administrativnih nivoa u BiH, kroz različite procedure i za različite namjene, uključujući redovno sufinansiranje javnih medija, kratkoročnu dodjelu sredstava za konkretne medijske sadržaje i pokrivanje određenih tema, te različite druge vrste pojedinačne pomoći, poput dodjele viška prihoda iz javnih institucija i preduzeća medijima.
Servilnost medija
Finansiranje medija iz javnih budžeta doprinosi održivosti medija na malom i siromašnom bh. tržištu, u okolnostima gdje većina medija na raspolaganju nema dovoljno potencijalnih izvora prihoda. Nedostatak transparentnosti iznosa i postupaka dodjele ovih sredstava, kao i nejasni i neprecizni kriteriji, otvaraju prostor za moguće zloupotrebe i narušavaju percepciju javnosti o legitimnosti ovih izdvajanja i o nezavisnosti medija koji su korisnici tih sredstava.
U ovakvim okolnostima mediji su stavljeni u položaj servilnosti umjesto da su im kroz ova izdvajanja omogućeni uslovi za bolje novinarstvo. Donošenjem Strategije za borbu protiv korupcije i Akcionog plana za provođenje Strategije za borbu protiv korupcije 2015-2019. prepoznata je potreba za unapređenjem transparentnosti i legitimnosti finansiranja medija iz javnog sektora.
Sanela Hodžić, istraživačica iz Mediacentra Sarajevo i autorica izvještaja, kaže da je dat pregled prakse finansiranja medija iz javnih budžeta, pregled praksi u Evropskoj uniji i preporuke kako na najbolji način urediti ova izdvajanja na nivou BiH.
“Pažnju smo usmjerili ne samo na transparentnost finansiranja i objavljivanjima informacija o iznosima koji se izdvajaju i komisijama koji odlučuju o izdvajanjima, već i na kriterije koji se trebaju definisati prema kojima se vrši izbor medija kojima će ta sredstva biti dodijeljena. Po iskustvima drugih zemalja, među tim kriterijima su kriteriji vezani za sadržaj, organizacijske karaktiristike medija koji bi teoretski doprinijele kvalitetnijem novinarstvu i tržišni kriterij, odnosno domet i uticaj koji određeni medij ima. Pri tome nismo samo analizirali medije koji imaju velik uticaj, već i one koji imaju specifičan utjecaj na određenu geografsku oblast i interesne i druge grupe”, rekla je Hodžić.
Mediacentar novim izvještajem zagovara da se usvoje preporuke na različitim nivoima vlasti kojima bi se vodile procedure dodjele ovih sredstava. To je, kako je rekla Hodžić, samo jedan od mehanizama zagovaranja promjena finansiranja medija kako bi se spriječile zloupotrebe.
Prema podacima Centra za medijske analize, godišnje se iz budžeta u BiH izdvaja oko 30 miliona KM. Međutim, ta cifra nije konačna.
“Jedan od problema je što te informacije nisu lako dostupne i što novinar treba da uloži dosta vremena i da podnese mnogo zahtjeva za pristup informacijama. Još su manje transparentne informacije o finansiranju iz javnih kompanija”, rekla je Hodžić.
Koji su to mediji koji profitiraju od sadašnjeg stanja? Postoje različiti obrasci finansiranja medija i različiti mediji su njima obuhvaćeni. Tu su prije svega javni i lokalni mediji, općinski, kantonalni i gradski koji se direktno finansiraju iz budžeta lokalnih vlasti.
“U te medije ulažu se najveća sredstva, koja se kreću oko 70-80 posto. Takođe, postoje različite vrste grantova koji se dodjeljuju privatnim medijima na koja teoretski mogu aplicirati i mediji koji su registrirani kao udruženja. Jedan od najproblematičnijih aspekata finansiranja je što ne postoji strategija o tome šta se želi postići kroz ova finasiranja, koji je krajnji cilj, koji benefit građani imaju od izdvajanja ovih sredstava”, dodala je Hodžić.
Srbija: Mediji pod potpunom kontrolom vlasti
Nedim Sejdinović, predsjednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine kaže da je u Srbiji donošenje medijskih zakona 2014. uređena oblast državnog finansiranja medija i medijskog sadržaja, ali zbog nepoštovanja zakona i propusta u zakonskim rješenjima dobijena je katastrofalna slika koja je posljedica tih zakona koji su visoko ocijenjeni od Evropske unije.
“Nije samo važno donijeti valjana zakonska rješenja i podzakonska regulativa, nego i da živimo u društvu u kojem postoji vladavina zakona. U suprotnom, svaka zakonska norma, čak i ako je dobra, može da se pretvori u neku svoju karikaturu. U Srbiji su medijski zakoni relativno dobri, a posljedica toga je spaljena zemlja što se tiče medija i medijskih sloboda, gdje je ogromna većina medija pod potpunom kontrolom vlasti, te su se pretvorili u surovo propagandno sredstvo kršeći sve novinarske i etičke standarde”, rekao je Sejdinović.
Ranko Lučić, načelnik Sekretarijata Savjeta za državnu pomoć BiH, kaže da su mediji preduzeća kao i svaka druga, i da po Zakonu o državnoj pomoći BiH mogu da dobiju državnu pomoć.
“Naravno, sve to mora pratiti određenu transparentnost, ne poštuje se samo Zakon o državnoj pomoći nego i Zakon o javnim nabavkama i ostali zakoni u BiH”, kazao je Lučić.
Naveo je dva primjera. U Tuzlanskom kantonu pomoć je dodijeljena RTV TK, dok je Vlada Federacije BiH pomogla Federalnoj televiziji sa iznosom od 370.000.
“Kontrolisat ćemo da li ostale institucije daju pomoć medijima, rade li transparentno i po zakonu”, dodao je Lučić.
Zaključci i preporuke
Mediacentar Sarajevo novim izvještajem nastoji dati doprinos donošenju preciznijih pravila, kojima bi se unaprijedila transparentnost i legitimnost finansiranja medija te podstaklo aktivno učešće svih javnih organa u njihovoj primjeni.
U izvještaju “Transparentnije i legitimnije finansiranje medija iz javnih budžeta: Smjernice za javne organe u BiH” je najprije dat pregled politika i praksi finansiranja medija iz javnog sektora u BiH (uključujući redovno finansiranje javnih medija i pojedinačna izdvajanja za javne i privatne medije), a zatim i pregled politika i praksi u razvijenim demokratijama.
Na kraju su dati zaključci i preporuke za razvoj normi transparentnosti i definiranje kriterija u obrascima finansiranja medija iz javnog sektora u BiH. Nadamo se da će izvještaj podstaći usvajanje smjernica i/ili pravilnika kojima će se unaprijediti legitimnost dodjele javnih sredstava medijima i kojima će se finansiranje medija staviti u funkciju javnog interesa.
Mirza Islamović