Lokalni izbori 2016. su bili moj prvi dodir sa onim što mi zovemo politikom. Zajedno sa par prijatelja napravili smo kampanju koja nije koštala ni marku. Smatram da unutar mjesec dana ne treba voditi klasične kampanje. Ne može vas automehaničar, frizer, profesor ili doktor ubijediti u par dana da je dobar. On to mora konstantno raditi. Ista stvar mora biti i sa političarima. Mada ni moje kolege ni ja ne volimo da se vezujemo za tu riječ. Mi smo po profesiji i zanimanju nesto drugo, kaže na početku razgovora za Index.ba Vedran Zubić, nosilac liste Socijal demokratskog fronta BiH za Skupštinu Kantona Sarajevo.
Ovaj mladi sarajevski profesor, koji je od strane Mreže vijeća učenika u Bosni i Hercegovini, prošle godine proglašen najboljim profesorom u državi, prije dvije godine na lokalnim izborima bio je kandidat za načelnika sarajevske općine Novi Grad. Osvojio je tada bez ikakve kampanje 1.416 glasova.
-Rezultat od preko 3% mi je pokazao da postoje ljudi kojima je dosta klasične politike. Jasno je da i danas ljudi žele nešto novo. Iz prijašnje kampanje, ako se tako moglo zvati ono što smo pisali po društvenim mrežama kad dođemo s posla, je da ljudi zaista traže promjene. Ali da politika to ne zna artikulirati. Kampanje su izuzetno “prljave”. I današnja se svodi uglavnom na negativnu oraciju o drugima bez konkretnih rješenja problema. Greška je misliti da postoje politički protivnici. Nama danas trebaju ljudi sa idejama i oni koji će iste sprovesti u djelo. Ono što slušamo u kampanji je daleko od ideja. Svakako je osnovna pouka da politika mora koristiti ljudima, a ne da ljude koristi politika. Puno vremena i riječi trošimo da dokažemo da “onaj drugi ne valja”. Pa ni na sudu se ne možete braniti tako što ćete govoriti da je neko drugi kriminalac. To vas ne oslobađa vaše odgovornosti, pojašnjava Zubić.
Recite nam nešto o Socijal demokratskom frontu BiH. Stranka nije previše eksponirana u javnosti. Zašto ste odabrali baš nju?
.SDF BiH je više pokret nego stranka, koja je nastala iz realne potrebe da pruži šansu ljudima iz “realnog” života. Ona nema finansijske sposobnosti i mogućnosti kao druge stranke, ali zato ima realne i sprovodive ideje. I što je najvažnije ljude koji to mogu sprovesti. Po prvi put postoji stranka u kojoj ne morate biti član da budete na listi i ne morate odgovarati “partijskom šefu” za svaki potez. Slobodni ste u svom djelovanju. Osim što je stranka sa idejama socijalne pravde, taj osjećaj slobode u djelovanju je ono što privlači svakog čovjeka. Jer sloboda je osnovna vrijednost koja čini čovjeka.
U svim strankama veoma brzo dođe do uspostave hijerarhije koja je osnova nametanja stavova i ideja partijskih moćnika. I šta je rezultat? Za par godina svi misle kao šef partije. Pa da onda ukinemo liste i demokratiju. Stavimo samo šefove stranaka. Namjerno koristim izraz “šef”. Jer oni zaista šefuju. Pa realno 5-10 ljudi vam se “vrte” u svim političkim opcijama. Neki čak i u više njih. E u SDF BiH tako nećemo raditi.
Ima li u BiH prave ljevice? Ima li u BiH zaista socijaldemokratije one istinske, u praksi, u životu?
– Smatram da ljevica postoji samo na papiru. I to je osnovni problem društva danas. Grešku prave oni koji smatraju da je “socijalna država” vraćanje u neke komunističke opcije Rumunije 1980. Socijalne države danas su u Skandinaviji i dobrom dijelu razvijenog segmenta EU. Ljevica se treba baviti poreskom politikom, radničkim pravima, demografskom obnovom, zdravstvom koje će biti dostupno svima, socijalnom pravdom itd. Pa nenormalno je da je isti porez na hljeb i školski udžbenik kao na nakit i Ferrari. Cijena knjige kao gajba pive. Zar je moguće da šutimo što je isti porez ljudima koji imaju 500 i oni koji imaju platu 5000 KM? Tu su problemi u društvu. Javljaju se velike ekonomske disproporcije, a iz njih socijalni problemi. Srednji stalež se izgubio. Kada biste uveli jake poreze na druge nekretnine, visoka primanja, zakon o porijeklu imovine jasno je da bi bilo sredstava za mnoge druge. Ovako slabo plaćena i eksploatisana radna snaga nema drugu opciju nego da se seli na druga tržišta rada. Pa više ljudi polaže njemački jezik u Goethe institutu nego sto je upisano prvačića u školu. Te zakone, kao i zakone o maksimalnom radu, odmoru radnika, uvođenju porodičnih dana, stimulaciji realno održivog a ne fiziološkog nataliteta treba raditi ljevica! E to ljudi ne prepoznaju. I danas mislim da su previše otisli “u desno” u kampanji koristeći floskule onih koji na taj način stiču glasove o branjenju “države, etnosa, religije, kantona, mjesne zajednice” itd. To nije politički prostor ljevice. Pojedina djeca u školi gdje radim već imaju roditelje koji rade “vani”. I šta možemo očekivati? Kako ćete zadržati omladinu? Ljevica treba nuditi javne radove, svrsishodno obrazovanje te onemogućiti da se u bankama u BiH drzi 11 milijardi KM, a državna ekonomija živi od kredita. O tim stvarima će voditi računa SDF BiH.
Sada ste nosilac liste za Skupštinu Kantona Sarajevo. Ukoliko osvojite zastupnički mandat, šta će biti u fokusu Vašeg skupštnskog djelovanja?
-Ne volim izraz “osvojiti mandat”. Kod nas se u svemu koristi vojna terminologija. JA tražim “ukazano povjerenje”. Koga god da uzmete sa ove liste svejedno je. Radi se o elokventnim profesorima i omladini koja želi realne, a ne kozmetičke promjene. Naša osnovna želja je promjena obrazovne politike. Uvođenje dualnog obrazovanja, radne aktivnosti, aktivnih raspusta, doškolovavanja, aktivna saradnja sa privredom u okviru školstva. Evo npr. svi pričaju o IT sektoru, a da li se neko sjeti da posjeti neki “softver” pogon ili uvezuje takav oblik “freelance”-a u obrazovni sistem. Posjeta i kurs koji bi prošli učenici završnih razreda u npr. “Comtrade”-u bi im više vrijedio od godinu dana teorije. Naravno, to mislim i za sve druge sektore privrede. Nastavimo li ovom politikom, nećemo imati radnika u zdravstvu. Ljudi će otići. Umjesto da potpisuju predugovore, automatski dobijaju specijalizaciju i posao, mi te ljude šaljemo u Frankfurt i Berlin. To je neodrživo. Kao što ćemo se zalagati za ozbiljnu demografsku politiku. Pa ne možete dati paket pelena, 50 KM i dvije gaze pa reći da radite na natalitetu. A sa druge strane porez vam isti na dječije kreme, pelene, sokove, a već nekoliko godina ne idu pedijatri na specijalizaciju i ukidate školske dispanzere! To su stvari koje moramo promijeniti i na koje ćemo zakonski i amandmanski djelovati.Komunalni problemi su posebna stavka. GRAS moramo vratiti radnicima i građanima. Saobraćajna fluktuacija je grozna. Pa mi širimo glavne ceste, a penetracijske ostale istih dimenzija! Dakle, proširili smo srce i aortu, a arterije ostale začepljene. Dobar GRAS znači kraj saobraćajne gužve. Saobraćaj u mirovanju je izuzetan problem. Može se riješiti etažama. Korištenje geotermalne vode za grijanje kojom bismo smanjili zagađenja zimi. Ne možemo riješiti maglu, ali smog svakako. Pa SO2 sa vodom formira sumpornu kiselinu koja je korozivna. I mi to udišemo. Obnova ViK -a mora početi “jučer”. U kantonu sa normalnom klimom gubimo 70% vode od izvora do potrošača! Pa to je za “Zlatnu malinu”. Rješenja, naučna i zakonska, postoje. Treba ih implementirati. Neka će trajati deceniju, ali neka možemo sprovesti već od izbora.
Šta je to što bi Vi da ste u ovom trenutku u poziciji mijenjali u Kantonu Sarajevo, s ciljem poboljšanja života građana?
-Naše ljude ne interesuju “velike politike”. Hajde da budemo pošteni pa da kažemo da nas sutra prime u EU, samo bi nastala veća emigracija. Ljudi ovdje žele rješenja realnih životnih problema. Deponija je jedna od takvih. Čitav prošli mandat nema priče o tome. A već pet godina ne radi filter vode. Pa možemo li njega nabaviti? Možemo li početi razdvajati animalni, medicinski i “ostali” otpad? Možemo li napraviti puno sagorijevanje istog? Naravno da možemo. I to budžetom planirati. Osim “smrada” koji se širi, treba napomenuti zagađivanje zemljišta i podzemnih voda. A tu se čak ljudi, u široj okolini, i agrarom bave.
Smatram da možemo i zasaditi drveće koje će kupiti obilje padavina i smanjiti poplave. Pa jedna bukva “popije” 500 litara vode! Manja je to investicija od silnih sanacija koje budu poslije poplava. Već sam rekao da mora nastupiti rješavanje grijanja u rubnim dijelovima. Prirodu možemo i moramo iskoristiti. Ljudi žele vodu, struju, čist zrak, sigurnu ulicu, svrsishodne škole, lijekove u apoteci, grijanje, manje saobraćajne gužve isl. E to su stvari za koje ćemo se kolege i moja malenkost zalagati. A veliku “populističku” politiku ostavljamo drugima.
Obrazovanje nam je danas daleko od onoga što traži moderan svijet
Koju ocjenu bi dali obrazovanju u Kantonu Sarajevo, ali i u cijeloj BiH?
– Obrazovanje u KS, ali i cijeloj BiH, danas je daleko od onoga što traži moderan svijet i ekonomija. Kao profesor stalno mijenjam i modificiram svoj rad i predavanja. Moram. Inače bi i danas djeca učila da je Kina siromašna agrarna država. Izgubili smo cilj škole. A to je zdravo, moralno odgojeno, svrsishodno obrazovano i za život pripremljeno dijete. Kada je Finska 80-tih imala ekonomske probleme, osnova je bila revizija obrazovanja. Dakle, kada nemate novca ulažete u naučni razvoj. Danas Finska uči discipline, nema ocjena a premijer mora biti profesor. U Japanu se djeca do 4. razreda samo uče moralu. Ekonomski patriotizam je baza učenja. Imam osjećaj da se gubimo u začaranom krugu stalnih “pilot” projekata za koje ne znamo čemu vode! Pa ko je ikad obrazložio i dao rezultate uspješnosti devetogodišnje osnovne škole, usmjerene gimnazije ili čuvene “Bolonje”. Dobili smo hiperprodukciju kadra za koje najčešće nema potrebe u privredi. I nastavljamo istom logikom! Školujemo kadar za koji znamo da će biti “višak”. Djeca idu u školu da imaju gdje biti dok roditelji rade, a ocjena i “papir” nam i uzrok i posljedica. Prosvjetni kadar se snalazi kako “zna i umije”, iako često ni sam ne vidi svrhu školstva. I kao rezultat imamo nezadovoljne ili slabo zadovoljne roditelje poreske obveznike, umornu i školom opterećenu djecu i prosvjetni kadar koji sam sebe poredi sa “Sizifom” ali “ide plata”! Obrazovanje je stub društva. Od reformi koje smo naveli ćemo krenuti vec poslije 7.10. Ako nam građani ukažu povjerenje.