Za IGES.ba piše Emir Hadžikadunić
U tom smislu izdvajamo tri odvojene faze relativnog prijateljstva, od kojih se prva razvijala u multipolarnom svijetu od sredine 1920-ih do kraja 1930-ih godina, druga u vrijeme bipolarne podjele svijeta od 1946. do 1979. godine, a treća nakon završetka Hladnog rata, tačnije period smanjenih tenzija od 1991. do 1997. godine što je evoluiralo u period međusobnog približavanja od 1997. do 2007. godine.
Emir Hadžikadunić Emir Hadžikadunić
19.04.2023.
ODNOSI IRANA I SAUDIJSKE ARABIJE U POSLJEDNJIH 100 GODINA (I DIO): Historija kao učiteljica
Foto: Srednji istok, Izvor: www.realinstitutoelcano.org/en/blog/global-spectator-strange-triad-us-iran-saudi-arabia/
Nedavni sporazum Irana i Saudijske Arabije kojim se obnavljaju njihovi diplomatski odnosi nakon decenije rivalstva i posrednih ratova s pravom je privukao pažnju stručne javnosti. Mnogi su pisali o perspektivi tih odnosa u budućnosti. Drugi su analizirali kako i zašto je Kina posredovala u razgovorima Teherana i Rijada. Ova studija uz detaljne tabelarne prikaze propituje obrasce njihovog ponašanja iz prošlosti – kada i zašto su te dvije države imale prijateljske odnose u proteklih 100 godina. U prvom dijelu, koji se odnosi na period od 1925. godine do završetka Hladnog rata, demifisticiramo uobičajene stereotipe stručne i medijske javnosti o dva “perpetualno antagonistički orijentitrana susjeda.“ Poštujući obrasce njihovog ponašanja iz prošlosti na kraju odgovaramo na pitanje kuda vodi njihovo posljednje približavanje.
Prva faza prijateljskih odnosa
Uvidom u diplomatsku korespodenciju Irana i Saudijske Arabije od 1920-ih do danas uočava se periodično obnavljanje i uspostavljanje relativno bliskih i prijateljskih odnosa. U tom smislu izdvajamo tri odvojene faze relativnog prijateljstva, od kojih se prva razvijala u multipolarnom svijetu od sredine 1920-ih do kraja 1930-ih godina, druga u vrijeme bipolarne podjele svijeta od 1946. do 1979. godine, a treća nakon završetka Hladnog rata, tačnije period smanjenih tenzija od 1991. do 1997. godine što je evoluiralo u period međusobnog približavanja od 1997. do 2007. godine.
Nakon što su sredinom 1920-ih uspostavili prve diplomatske kontakte, dvije države (u to vrijeme Kraljevina Perzija i Kraljevina Hidžaza i Nedžda) zaključile su i potpisale Ugovor o prijateljstvu u Teheranu 1929. godine. Njihovi diplomatski izaslanici uživali su recipročan tretman u skladu sa međunarodnim pravom. Više drugih događaja ukazalo je na međusobno prijateljstvo. Na primjer, historičari saudijsko-iranskih odnosa dokumentirali su srdačan protokolarni doček mornaričkog vojnog broda iz Perzije koji je pristao u saudijskoj luci Džeda u tom periodu. U nastavku teksta je ponuđena tabelarna hronologija odnosa Irana i Saudijske Arabije od 1925. do kraja 1930-ih godina.
Tabela 1: Prvi kontakti i uspostava diplomatskih odnosa
1925. Abd al-Aziz nakon preuzimanja Hidžaza poslao pismo perzijskom konzulatu u Džedi ističući svoje jamstvo sigurnosti za to područje kao i za slobodu hodočasnika.
1925. Perzijski generalni konzul u Siriji Habibollah Hoveida poslan u Džedu da provjeri uvjete za hodočašće. Druga perzijska delegacija poslana u Meku.
1925. Abd al-Aziz traži formalno priznanje Irana.
1925. Reza Khan nudi saudijskom vladaru posredovanje prilikom opsade Džede.
1925. Abd al-Aziz uputuo čestitke Reza šahu i novoj dinastiji Pahlavi.
1925. Perzijsko izaslanstvo zahvalilo Abd al-Azizu na poruci i naglasilo da Perzija želi održati bliske veze s vladom Hidžaza.
1926. Abd al-Aziz izrazio spremnost da pomogne Perziji da obnovi oskrnavljena šiitska mjesta.
1927. Princ Faisal bin Abd al-Aziz razgovarao s perzijskim konzulom. Najavio da bi Perzija mogla priznati kraljevstvo u zamjenu za osnovna jamstva za šiitska sveta mjesta.
1927. Iran podnio službenu žalbu Ligi naroda kada je kralj Abdul Aziz priznao vladu Bahreina kroz bilateralni sporazum s Britancima u Džedi.
1928. Kralj Abd al-Aziz ponudio Reza Shahu da potpišu sporazum o međusobnoj sigurnosti. Reza Šah pristao na kontakte s ciljem uspostavljanja diplomatskih veza.
1929. Perzija je formalno priznala “Vladu Hedžaza i Nedžda”.
1929. Iran i Saudijska Arabija zaključili i potpisali u Teheranu Ugovor o prijateljstvu.
1929. Dvojica monarha razmijenili čestitke i potvrdili početak diplomatskih odnosa.
1930. Reza Shah imenovao Hoveidu svojim veleposlanikom u novoosnovanom veleposlanstvu u Džedi. Perzija je uspostavila konzulat u Nedždu. Abd al-Aziz imenovao Rashid-pašu kao svog izaslanika u Perziji i Iraku.
1932. Sin kralja Abdul Aziza, Princ Faisal, posjetio Teheran u misiji dobre volje.
1934. Mohammad Ali Moghadam poslan kao posljednji ambasador Perzije u Saudijskoj Arabiji prije izbijanja Drugog svjetskog rata.
1938. Iran inicirao sazivanje prvog foruma o Bliskom istoku kako bi potaknuo regionalne države, uključujući Saudijsku Arabiju, na sklapanje paktova o prijateljstvu i sigurnosti dok Evropa klizi ka novom sukobu.
1939. Iran i Saudijska Arabija pokušali održati samit za muslimansko jedinstvo u Turskoj. Mjera je propala kada su njemačke trupe u septembru te godine napale Poljsku.
1949. Iran pozvao Saudijsku Arabiju da se pridruži paktovima o prijateljstvu i sigurnosti s regionalnim državama.
Izvor: Dr. Emir Hadžikadunić, časopis Insight sa Nacionalnog univerziteta u Singapuru (Institut za Bliski Istok) 2019. godine.
Ovdje se može postaviti sljedeće pitanje. „Zašto je izostalo rivalstvo Irana i Saudijske Arabije u ranoj fazi njihovih odnosa?“ Ili još važnije: „Koje vanjskopolitičke okolnosti su doprinijele da Iran i Saudijska Arabija imaju relativno bliske odnose do kraja 1930-ih?“ Da bi odgovorili na prethodna pitanja nudimo strukturalne razloge iz američke škole realizma. Naime, kroz ovu fazu, britanska regionalna dominacija i zajednička identifikacija Irana i Saudijske Arabije sa Britancima igrali su ključnu ulogu. Njihova identifikacija sa istim polom u multipolarnom svijetu imala je za posljedicu identičnu percepciju vlastitog okruženja. Kako su druge velike sile igrale sporednu ulogu u Perzijskom zaljevu, smanjen je i njihov uticaj na Rijad ili Teheran. Svaki pokušaj da jedna od strana promjeni svoju polarnost (identifikaciju sa britanskim polom) doveo bi, u skladu sa školom strukturalnog realizma, do ozbiljnih problema. Slučaj nacističke Njemačke je ilustrativan u ovom pogledu. Berlin je napravio ograničene ali uspješne nastupe projekcije svoje moći u Iranu kasnih 1930-ih i ranih 1940-ih godina. Kao što se i očekivalo, to je dovelo do sigurnosnih tenzija koje su rezultirale prisilnom abdikacijom Reza Šaha, brzom okupacijom Irana od strane britanskih i ruskih trupa i pasivnim odnosima Irana i Saudijske Arabije.
Druga faza prijateljskih odnosa
Dubinski historijski prikaz diplomatskih odnosa Irana i Saudijske Arabije od završetka Drugog svjetskog rata ukazuje na relativno bliske relacije tokom 1950-ih, 60-ih i 70-ih godina. Na primjer, njihova saradnja 1950-ih bila je izražena kroz približavanje saudijsko-iranskih interesa u Egiptu, Jordanu i Libanu, nakon što je Gamal Abdel Nasser zbacio kralja Faruka u socijalističko-republikanskom puču. Također, kroz zajedničku podršku Jordanu kada su lokalne pobune ugrozile kontinuitet Hašemitske monarhije ili zajedničkim spriječavanjem socijalističkog udara u Libanu. Vrijedi napomenuti, između ostalog, da je iranski šah 1953. godine odlikovao kralja Sauda ordenom Pahlavi, a prijestolonasljednika Faisala ordenom krune. Iran je 1960-ih podržao Saudijsku Arabiju u proxy ratu protiv Egipta u Sjevernom Jemenu. Dvije države potpisale su i sporazum o ostrvima al-Arabiya i Farsi, dok su 1970-ih Iran i Saudijska Arabija bili dva stuba američke osovine i najbliži saveznici. Taj odnos je bio toliko blizak da je Iran proglasio sedmicu žalosti kada je saudijski kralj Faisal ubijen 1975. godine. U nastavku teksta je ponuđena tabelarna hronologija odnosa odnosa Irana i Saudijske Arabije od 1946. do 1979. godine.
Tabela 2: Druga faza prijateljskih odnosa
1946. Saudijski kralj i iranski šah razmijenili prijateljska pisma.
1947. Obnovljeni diplomatski odnosi između Irana i Saudijske Arabije.
1948. Saudijska Arabija imenovala H. Ghoutha, šiitskog porijekla, za svog ambasadora u Iranu.
1952. Saudijska Arabija proširila trgovinske veze s Iranom uprkos britanskom bojkotu Irana.
1953. Iran i Saudijska Arabija sklopili komercijalni sporazum.
1953. Šah odlikovao kralja Sauda svojim Pahlavi ordenom.
1955. Kralj Saud posjetio Iran.
1956. S. Arabija odbila pozive Arapske lige da prekine odnose s Iranom zbog prodaje nafte Izraelu.
1957. Iranski šah posjetio Saudijsku Arabiju.
1958. Zajednička podrška Irana i S. Arabije Hašemitskoj monarhiji u Jordanu.
1958. Liban dobio saudijsku i iransku podršku kako bi spriječio socijalistički udar.
1960. S. Arabija odbila pozive arapskih država da prekine odnose s Iranom zbog odnosa s Izraelom.
1960. Iran i Saudijska Arabija osnivači OPEC-a.
1962. Iran pomogao Saudijskoj Arabiji obuzdati socijalistički udar u Jemenu.
1962. Kralj Saud primio iranskog premijera Alija Aminija.
1962. – 1965. Iran podržao Saudijsku Arabiju u posredničkom ratu u Sjevernom Jemenu.
1964. Iranski ministar vanjskih poslova u posjeti S. Arabiji.
1965. Kralj Faisal u posjeti Iranu na prvoj dionici turneje po islamskim državama.
1965. Arapsko-iranska organizacija prijateljstva uspostavljena u Teheranu.
1966. Budući saudijski ministar vanjskih poslova Omar Saqqaf posjetio Iran.
1967. Faisal posjetio Teheran, održao srdačan govor pred zastupnicima i šahom u Iranskom medžlisu.
1968. Iranski šah u posjeti kod kralja Faisala u Džedi na svom putu za Addis Abebu.
1968. Saudijski kralj uzvratio na šahovu posjetu i pregovarao o nacrtu graničnog sporazuma.
1969. Iran i Saudijska Arabija potpisali su sporazum o otocima al-‘Arabiya i Farsi.
1969. Faisal se obratio za pomoć šahu kako bi se suprotstavio zračnim napadima južnog Jemena.
1969. Uzajamna potpora Irana i Saudijske Arabije za uspostavu OIC-a.
1969. Iran odustao od svojih zahtijeva vezanih za Bahrein.
1972. Iran i Saudijska Arabija postali dva stuba američke osovine u regionu.
1972. Iranski ministar finansija u posjeti Saudijskoj Arabiji.
1974. Princ Fahd, Saud al-Faisal, šah i članovi iranske vlade razgovarali o tržištu nafte.
1975. Saudijski napori pomogli Iranu da potpiše Alžirski sporazum i riješi granični spor s Irakom.
1975. Iran proglasio sedmicu žalosti kada je ubijen saudijski kralj Faisal 1975. godine.
1975. Iranski šah u dvodnevnoj posjeti kralju Khalidu.
1976. Kralj Khalid i saudijski ministar odbrane princ Sultan posjetili Iran.
1976. – 1977. Iranska i saudijska podrška Omanu suzbila uticaj Kine i Sovjetskog saveza.
1978. Iranski šah posjetio Saudijsku arabiju u januaru i aprilu.
1978. Ministar odbrane S. Arabije u posjeti Teheranu.
1978. Saudijski prijestolonasljednik posjetio je Teheran.
Izvor: Dr. Emir Hadžikadunić, časopis Insight sa Nacionalnog univerziteta u Singapuru (Institut za Bliski Istok) 2019. godine
I ovdje se može postaviti pitanje: „Kako i zašto su Iran i Saudijska Arabija blisko sarađivali pune tri decenije?“ Da bi odgovorili na to pitanje ponovo nudimo strukturalne razloge iz američke škole realizma. Bipolarna struktura međunarodnog sistema je dominirala kroz tri decenije bliskih veza Irana i Saudijske Arabije, kao i činjenica da su obje strane bile saveznici sa istim polom – Sjedinjenim Američkim Državama. To također objašnjava zašto je percepcija straha naspram njihovog geopolitičkog okruženja bila identična. Iran i Saudijska Arabija su se bojale drugih revolucionarnih država koje su se tada identificirale sa Sovjetskim Savezom (SSSR). Ovaj strah je bio dovoljno velik da približi Saudijsku Arabiju, vehabijsku islamsku monarhiju i Iran, tada nacionalističku i prosekularnu šiitsku monarhiju. To nam govori da su geopolitički faktori važniji od prirode njihovog režima. Iransko odbacivanje pravila polarnosti 1979. godine i prekidanje odnosa sa SAD-om, stvorilo je ogroman pritisak na obje države da prilagode svoje ponašanje novim okolnostima. Iran je napustio prijateljske veze sa Saudijskom Arabijom, koja je zadržala strateške odnose sa SAD-om, dok je Rijad ograničio prijateljske veze sa Teheranom zbog njegove nezavisne vanjske politike – ni istok, ni zapad. Nova geopolitička realnost dovela je do stvaranja Vijeća za saradnju u Zaljevu u januaru 1981. godine, kao i do iračko-iranskog rata 1980-ih godina. U tom ratu, Saudijska Arabija pružila je finansijsku i političku pomoć Iraku. Iran i Saudijska Arabija su također bile posredno uključene u takozvani tankerski rat u Perzijskom zaljevu. U jednom međusobnom incidentu iz 1984. godine, saudijske zračne snage oborile su iranski borbeni avion F-4 u blizini svoje offshorenaftne platforme. Problematični odnosi su kulminirali 1987. godine incidentima na hadžu i prekidom diplomatskih odnosa 1988. godine.
U prvom tekstu smo izdvojili dvije odvojene faze relativnog prijateljstva Irana i Saudijske Arabije. U drugom analiziramo njihovu treću fazu koja započinje neposredno nakon završetka Hladnog rata. Poštujući obrazac njihovog ponašanja iz prošlosti na kraju odgovaramo na pitanje kuda vodi njihovo posljednje približavanje.