Sajra Kustura, aktivistica i učenica Prve gimnazije u Sarajevu bila je učesnica UNESCO-ve Svjetske konferencije koja se održala povodom Svjetskog dana slobode medija u Urugvaju od 2. do 5. maja 2022. godine. O svom aktivističkom angažmanu i učešću na ovoj konferenciji, te iskustvima koje donosi, govorila je za hocu.ba platformu!
Molim te ukratko se predstavi svim čitateljima hocu,ba platforme!
Moje ime je Sajra Kustura, rođena sam i živim u Sarajevu. U januaru ‘22. godine sam postala punoljetna :). Maturantica- učenica sam jezičkog smjera Prve gimnazije Sarajevo, a pored toga aktivistkinja u nevladinim organizacijama, članica horova “Superar Cadenza” i “Camerata Slovenica” i polaznica grupe Multimedijalnih projekata. Umjetnost, planinarstvo, aktivizam i volonterstvo su nešto bez čega ne bih mogla zamisliti svoj život.
Za početak, reci nam nešto više o svom aktivizmu.
Sve je počelo još u osnovnoj školi kada sam, kao predstavnica Vijeća učenika, prvi put bila dio Interkulturanog kampa u Strgačini gdje smo imali programe s djecom s teškoćama u razvoju. Potom, u razne aktivnosti i projekte nevladinih sektora sam se počela uključivati od 2016. godine, nakon čega sam postala članica Dječijeg parlamenta općine Novi Grad Sarajevo, koji djeluje u sklopu Udruženja “Naša djeca” Sarajevo. Od tada, dio sam aktivnosti i projekata koji se sprovode s ciljem poboljšanja prava djece i žena, te ostvarivanja boljih uslova za djecu i mlade u našoj zajednici. Od 2019. godine sam predstavnica Dječijeg parlamenta, što mi je jedna od najznačajnijih stavki u opisu mog aktivizma i zasigurno najdraže vrijeme koje provodim s divnom grupom mladih, širokoumnih osoba. Kroz Dječiji parlament i Udruženje “Naša djeca” Sarajevo sam imala priliku upoznati ljude diljem svijeta koji se zalažu za marginaliziranu djecu. Jedna od naših najpoznatijih kampanja jeste “Nije bitan DNK, bitna je ljubav”, a u narednom periodu počinjemo s realizacijom kampanje ” Mojim koracima”. Već dugi niz godina dio smo obilježavanja bitnih datuma za djecu, ali svi iz “Naše djece” rade i zalažu se za bolje uslove za djecu svaki dan u godini.
Između ostalog, bila sam dio najznačajnijih UNICEF i “Save the Children“ konferencija i manifestacija. Bila sam učesnica i voditeljica panel diskusija na regionalnim projekata Ujedinjenih nacija, nakon čega sam izabrana za jednu od “30 mladih šampiona Ujedinjnih nacija Bosne i Hercegovine”. Trenutno sam predstavnica jedne od 16 grupa u projektu “Povezivanje tačaka – unapređenje dječijih prava u BiH” koje implementiraju organizacije „World Visiona BH Fondacija“ i “Naša djeca” Sarajevo, uz Finansijsku podršku Evropske unije. Projektom i našim angažmanom nastojimo osigurati dječiji glas u procesima donošenja odluka koje se tiču djece i mladih, ali i smislenu dječiju participaciju, baš onako kako je UN konvencijom propisano- što je naša država potpisala da će ispoštovati.
Možeš li nam reći nešto više o UNESCO-voj Svjetskoj konferenciji koja se održala povodom Svjetskog dana slobode medija u Urugvaju. Kako se desilo da baš ti posjetiš takav događaj?
UNESCO i Republika Urugvaja su od 2. do 5. maja 2022. godine bili domaćini godišnje globalne konferencije Svjetskog dana slobode medija. U sklopu tog programa, cilj je bio pozabaviti se utjecajem digitalne ere na slobodu izražavanja, sigurnost novinara, pristup informacijama i privatnosti, te da se izrade konkretne preporuke za rješavanje ovih izazova. Jednako važno, Svjetski dan slobode medija je dan podrške medijima koji su mete ograničavanja ili ukidanja slobode štampe. To je i dan sjećanja na one novinare koji su izgubili živote u potrazi za pričom.
Pisala sam nekoliko kritika i osvrta o aktuelnim temama u našoj zemlji, te sam 2021. godine postala članica Mreže mladih novinara SEE Youth Newsroom. Uposlenici i kolege iz Centra za razvoj omladinskog aktivizma (CROA) bili su organizatori vrlo korisnih programa i konferencija na temu medijske pismenosti i slobode govora, nakon čega su mi, kao članici SEE mreže, uputili aplikaciju za konferenciju u Urugvaju. Ne nadajući se da ću baš ja pratiti te konferencije sa druge strane planete, poslala sam svoju prijavu- CV i video motivacije. Krajem mjeseca marta, kolege iz CROA su me obavijestili da je UNESCO tim izabrao mene i kolegu iz Crne Gore, Pilav Emira, da budemo dio UNESCO programa u Urugvaju!
Šta si naučila na ovom programu, te kakva iskustva nosiš?
Da je život satkan od čudnih, ali i čudesnih mogućnosti
, te da se svaki i najmanji napor, iskrena volja, trud i zalaganje mnogo isplate- lekcija je koju sam prvu (pre)naučila!
Izabrala sam nekoliko tema i konferencija koje sam pratila u sklopu cjelokupnog programa, a neke od njih su “Gender Based Violence and Risks”, ” Journalists Safety in Ukraine”, “Art Resilience” i ” Profil of The Youth Newsroom” Imala sam priliku intervjuirati i saslušati mišljenja mnogih izaslanika Ujedinjenih nacija (između ostalog gospođu Audrey Azoulay i Irene Khan) i dobitnika Nobelove nagrade, a osim toga i sarađivati s grupom mladih, talentiranih fotografa i novinara iz različitih država svijeta. Lekcija, poznanstava, benefita i pozitivnih (o)sjećanja je bezbroj, a “Urugvaj” mi je samo naslov za jedan prekrasan konglomerat iskustava o kojem ću jednog dana definitivno napisati knjigu!
Da li si upoznala nove ljude i kulturu Urugvaja, kako ti se dopalo i da li si ostala u kontaktu sa nekim?
Preletjela sam nekoliko oceana i kontinenata da stignem do tih nekih ljudi koji u svojim srcima čuvaju sve kontinente i oceane svijeta!
Osim toga što je Urugvaj poznat po Prvom svjetskom prvenstvu, Urugvaj je prva zemlja na svijetu poznata po doprinosu mirovnim snagama Ujedinjenih nacija. Urugvaj je i prva zemlja Južne Amerike poznata po slobodi medija, liberalnoj politici, blagostanju, najnižoj stopi siromaštva, bezbjednosti i prosperitetu. Tu stanuje jedna od najmanje korumpiranih nacija svijeta, a njihova glavna maksima jeste „Libertad e Muerte“- „Sloboda ili smrt“. Ovaj kratki opis zemlje primjenjiv je i za opis njenih stanovnika. Svi su vrlo gostoljubivi, opušteni i pozitivni. Kolege iz Južne Amerike su nas, nakon 20+ sati letenja, dočekale s objeručkim, toplim zagrljajima. Vrlo egzaltirano su nas vodili u obilaske i u kratkom vremenskom periodu opisali nam svaki segment njihove domovine.
Na programu su bili predstavnici iz Urugvaja, SAD-a, Meksika, Italije, Južne Afrike, Indije, Poljske… Imali smo prilika da se upoznamo i sarađujemo sa svima u toku programa. Na druženjima nakon formalnog dijela sam se još više zbližila s kolegama iz Italije, Meksika, Južne Afrike i Poljske. S njima sam u svakodnevnom kontaktu jer smo nastavili planiranje budućih projekata i druženja, tako da je za nas Urugvaj tek “Level 1”.
Pored svih avantura, gala večera, baleta u Montevideu, večere s predstavnicima Al Jazeere, susreta s glavnim delegatima svijeta, cjelodnevnih obilazaka gradova- meni je ipak u posebnom dijelu sjećanja ostalo naše druženje i razmjena ideja kraj oceana divnog estuarija Punta del Este.
Da li imaš poruku za mlade aktiviste i čitatelje hocu.ba platforme?
Šta god da se radi, bitno je da se radi srcem. Ako očekujete pozitivne i velike rezultate, neophodno je uložiti sav svoj trud i svu svoju volju. Ako započinjete rad na nekom projektu s iskrenom namjerom da nešto novo razumijete, naučite i postignete, s iskrenom voljom da nekome istinski pomognete i s ciljem da se povežete s novim grupama ljudi- vaši dnevnici života će biti ispisani najvrednijim iskustvima.
Za kraj omiljeni citat Paola Koelja: „Ako nešto dovoljno jako želiš, cijeli Svemir se uroti da ti pomogne da to i ostvariš.“