Komesarka za ljudska prava Vijeća Evrope, Dunja Mijatović, boravila je tokom ove nedjelje u Bosni i Hercegovini. Svoj dolazak je iskoristila da obiđe migrantske centre u okolini Sarajeva i Bosanskoj Krajini. Nakon što se upoznala sa “nagomilanim problemima” održala je konferenciju za novinare u Sarajevu.
Zahvaljujući direktnom prijenosu najšira javnost je mogla svjedočiti bahatom, arogantnom šepurenju i nadmenom, potcjenjivačkom dociranju ove visokopozicionirane evropske činovnice i njene svite koju je dovela u Bosnu i Hercegovinu.
Tokom i nakon njenog nastupa u Sarajevu novinari su ostali zbunjeni, zatečeni, pomalo uvrijeđeni i mnogo više iznenađeni ispadima komesarske netrpeljivosti i birokratske razdražljvosti Dunje Mijatović i svite njenih pretorijanaca, zaštitnika ljudskih prava iz Vijeća Evrope.
Na učtivo i korektno postavljeno pitanje jedne od novinarki, umjesto komesarke Mijatović kojoj se ono nije dopalo, odgovorila je njena asistentica, zahtijevajući od novinarke koju svi (po)znaju, za razliku od nje koja je nepoznata i anonimna, da se predstavi. Potom je, iako to niko od nje nije ni tražio ni očekivao ta napirlitana činovnica iz Strasbourga nadmeno podučila prisutnu “sedmu silu” da se takva škakljiva pitanja ne smiju postavljati Visokoj komesarki.
A pitanje je glasilo: ko treba da se stidi katastrofalnog stanja migranata u Bosni i Hercegovini, da li Evropska Unija i druge evropske institucije, uključujući i Vijeće Evrope, ili vlasti Bosne i Hercegovine, male, siromašne i nefunkcionalne države koja se mjesecima bori sa hiljadama migranata koji nekontrolirano i usmjeravano zaposjedaju njen teritorij.
Dunja Mijatović oštro se brecnula i na opasku novinara da prema izjavama migranata iz kataklizmičnog kampa Vučjak oni ne žele preseljavati sa te lokacije u druge pripremljene migrantske centre u okolini Sarajeva, Tuzle i Mostara.
“To što oni (migranti, op.) poručuju nije bitno. I to je nešto što se u medijima stalno čuje: oni neće da ostanu, oni idu. Da li ste sigurni da znate njihove priče, da li ste stvarno sigurni da oni hoće u EU, to je nešto što se čuje, pričajte sa njima. Ali to ne znači da im se, dok su ovdje i dok je zima, ne treba pružiti sigurnost”.
Na taj način je komesarka Mijatović, osoba koja nikada nije pripadala novinarskom staležu, nego se oko njega manje-više parazitski vrzmala kao vječita “radnica u oblasti novinarstva” održala lekciju osobama koje žive od novinarstva i bez ostatka obavljaju svoj posao na korektan i pošten način.
Kako novinari znaju da migranti (bar ne svi) ne žele ostati u Bosni i Hercegovini, nego upiru i nogama i rukama da se dočepaju Evrospke Unije? Nisu to okupljeni novinari na Miijatovićkinoj konferenciji rekli, smatrali su da su ćuteći prezir i prigušeni podsmijeh dovoljni da odgovore na njene diplomatske objede. Možda bi komesarki Mijatović želju migranata da što prije napuste BiH trebalo objasniti i “dočarati” ovako: ako je Bosnu i Hercegovinu napustila i u zemlje Evropske Unije trbuhom za kruhom otišla ona, izvanredno osobno i obiteljski situirana, sa iznadprosječnom plaćom, izvanrednom stambeno-komunalnom infrastrukturom, kako očekivati da u toj zemlji žele o(p)stati hiljade gladnih, žednih, polumrtvih migranata?!
Vjerovatno bi se lako moglo dokazati da komesarka Vijeća Evrope Dunja Mijatović na toj dužnosti mjesečno zarađuje više para nego sve novinarke, novinari i snimatelji koji su se okupili na njenoj press konferenciji u Sarajevu. Kao što je realno da je dnevnica koju je zaradila boraveći u Bihaću i Vučjaku veća od dnevnica svih novinara koji se danima smrzavaju, kisnu po obodima Unsko-Sanskog kantona izvještavajući o humanitarnom užasu i dijeleći danima sudbinu migranata.
“Stidim se što sam Bosanka i Hercegovka”, poručila je Mijatovićka pred novinarima koji su je, što je njena konferencija odmicala, slušali i gledali sa sve vidljivijim podsmijehom.
Hvala, nije trebalo da se stidi, barem ne kao “Bosanka i Hercegovka”: neka se Dunja Mijatović, ako joj je već stalo i savjest joj nalaže da se stidi, onda stidi kao Evropljanka. Neka se, komesarka Vijeća Evrope za ljudska prava stidi i javno zgražava nad činjenicom da jedno od naistknutijih mjesta u najstarijoj evropskoj instituciji zaduženoj za zaštitu ljudskih prava zauzima generalna tajnica Marija Burić-Pječinović, donedavna ministrica vanjskih i ervopskih poslova u Vladi Hrvatske.
A Vlada Hrvatske, sa Burić-Pejčinovićkom, ili bez nje, mjesecima i godinama sprovodi najbrutalniji, rasistički teror nad migrantima, ne samo onima koji iz BiH pokušavaju preko Hrvatske “dobaciti” do Evropske Unije.
Neka se Dunja Mijatović stidi što je generalna tajnica Vijeća Evrope Pejčinović-Burić nekada izravno podsticala, a danas sa daljine ohrabruje rasističko-ksenofobno ponašanje Hrvatske, njene policije, državnog vrha i najvećeg dijela medija, ali i svoje “sestrinske” HDZ BiH i njenog lidera Dragana Čovića prema migrantskom pitanju.
(SB/Index.ba)