Zastava Bosne i Hercegovine kao draperija: ŠTO NE MOŽE U SARAJ’VU, MOŽE VALA U BEOGRADU

Preporučujemo

Zar ne djeluje pacerski da je susret istih partnera u Beogradu kobajagi zvanični međudržavni, a u Banjoj Luci državno-entitetski (bolje reći, “jaranski”)? Zar ne smeta Vučiću, kome su usta “puna” Bosne i Hercegovine, da u Dodikovom entitetu Republika srpska niti u jednoj entitetskoj instituciji nema zastave Bosne i Hercegovine, dok u njegovoj autonomnoj pokrajini Vojvodina nema niti jedne pokrajinske institucije u kojoj nema zastave Srbije? Čudni neki aršini.

Državni organi u Bosni i Hercegovini trebali bi predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću reći da je “dara prevršila mjeru”, ako već ne može da ga se urazumi u shvatanju da je zastava Bosne i Hercegovine nama svetinja, baš u onolikoj mjeri koliko i njemu zastava Srbije. I jedna i druga zastava (bosanskohercegovačka i srbijanska), kao uostalom i zastave svih zemalja u svijetu, najvažniji su simboli državnosti. Stoga je i razumljivo da nigdje u svijetu upotreba državne zastave nije proizvoljna, nego je regulirana zakonom. A svako razuman trebao bi da taj zakon poštuje, bilo da je u pitanju upotreba vlastite ili pak tuđe državne zastave. Tuđe čak i više nego vlastite.

- -

Jasno je kao dan da to ne vrijedi za Vučića kada je u pitanju zastava Bosne i Hercegovine. Do poštivanja zakonskih odredbi o upotrebi ove zastave njemu je stalo koliko i do lanjskog snijega. To on zorno ispoljava svaki puta kada se u Beogradu sastane sa svitom Milorada Dodika, neprikosnovenog “vladara” Republike srpske.

U Zakonu o zastavi Bosne i Hercegovine decidno stoji da se državna zastava, između ostalog, ističe “prilikom svih zvaničnih međunarodnih posjeta na kojima Bosna i Hercegovina učestvuje ili je predstavljena”. Nadalje, stoji i to da se “u tom slučaju druge zastave iz Bosne i Hercegovine neće isticati zajedno sa zastavom Bosne i Hercegovine”.

A kako se u Vučićevoj “režiji” primjenjuju pomenute zakonske odredbe? Pođimo od najsvježijeg primjera, od 4. augusta 2021. godine, kada su se kod predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sastali najviši dužnosnici Srbije i Republike srpske. Manji bosanskohercegovački entitet predstavljali su Milorad Dodik, Željka Cvijanović, Radovan Višković i Nedeljko Čubrilović. Da podsjetimo: sastanak je upriličen u povodu neprihvatanja izmjena Krivičnog zakona, koji zabranjuje negiranje Genocida i veličanje ratnih zločinaca u Bosni i Hercegovini te, u vezi s tim, bojkota rada najviših državnih institucija Bosne i Hercegovine.

U prostoriji u kojoj je sastanak održan na postoljima iza leđa srbijanskih političara bilo je istaknuto šest zastava: po dvije istovjetne Srbije i Republike srpske te po jedna Evropske unije i Bosne i Hercegovine (vidimo ih na fotografiji priloženoj uz ovaj tekst). Prosto je nevjerovatna drskost da se na ovom državno-entitetskom (Srbija – Republika srpska) sastanku, protivno zakonskim odredbama, istakne zastava države Bosne i Hercegovine, a još k tome s njom upari i zastava entiteta te države. Ne može biti da se radi o nekom previdu ili pogrešnom tumačenju zakonskih odredbi, jer se nešto slično ponavlja iz godine u godinu. Radi se, očigledno je, o smišljenoj provokaciji, koja je tim veća što su i pitanja o kojima se na sastanku razgovaralo direktno uperena protiv države Bosne i Hercegovine. Na sastanku zastava Bosne i Hercegovine doima se kao da je na optuženičkoj klupi, a postavljena je tako da je pred očima Dodika i njegovih, koji bi državu Bosnu i Hercegovinu, kada bi mogli, popili u jednoj kapi vode.

- -

Ne daj Bože da neko pomisli da je zastava trebala biti istaknuta jer je na sastanku bio Dodik, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Ne mogu se, naime, miješati babe i žabe, odnosno karakter sastanka i Dodikova funkcija. On je na sastanku bio samo jedan od političara iz Republike srpske. S druge strane, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, čiji je on član, jeste kolektivni organ, koji kolektivno donosi odluku i o zvaničnim međudržavnim susretima. Razumljivo je da takve odluke u ovom slučaju nije bilo. Inače, sama funkcija nekoga u najvišem državnom organu nikako ne znači da ga državna zastava treba “pratiti” ma gdje god da se nalazi. Neće, valjda, državna zastava s njim i u restoran ili robnu kuću, na utakmicu, u mjesnu zajednicu… Ili, u Dodikovom slučaju, u šator u kojem on nastupa kao pjevač.

Usput: upitat ćemo se i otkud se među zastavama iz Srbije i Bosne i Hercegovine nađe i zastava Evropske unije. To Bog sami zna. Niti je na sastanku bio neko od zvaničnika ove unije, niti je Srbija njena članica. Na neprimjerenost upotrebe ove zastave svojevremeno je ukazao i poznati srbijanski heraldičar Nenad M. Jovanović, koji je u jednom tekstu o upotrebi državnih simbola u Srbiji doslovno napisao da je “najveća greška neosnovana upotreba zastave drugih entiteta kojima ne pripadamo, poput zastave Evropske unije”. Ova njegova konstatacija otišla je u vjetar.

Ništa bolja situacija sa zastavama Bosne i Hercegovine i Republike srpske nije bila bolja ni dva mjeseca ranije, tačnije 2. juna 2021. godine, kada se u Beogradu sastala delegacija Srbije s delegacijom Republike srpske, u kojoj su se, pored političara iz vladajućih partija, našli i lideri opozicionih partija. Ovaj sastanak bio je upriličen povodom imenovanja novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (Christian Schmidt), a na sastanku se, uglavnom, lamentiralo nad sudbinom Republike srpske nakon što Christian Schmidt preuzme dužnost. U prostoriji u kojoj je sastanak održan bilo je istaknuto pet zastava, od kojih su tri tuđe i dvije domaće, a što se može vidjeti na fotografijama koje se lahko mogu pronaći na internetu. Od ove tri tuđe, jedna je državna (Bosne i Hercegovine), jedna entitetska (Republike srpske) i jedna Evropske unije. Opet je, dakle, neprimjereno upotrijebljena zastava Bosne i Hercegovine te joj, opet neprimjereno, pridodata zastava Republike srpske. Za razliku od sastanka 4. augusta ove godine, ovoga puta je među zastavama, pored državne, još jedna srbijanska zastava. Ona je manja, kvadratnog je oblika i njeno isticanje u nekom prostoru označava da se predsjednik Srbije nalazi u tom prostoru – kao da se i bez te zastave ne može vidjeti Vučićevo prisustvo.

Istu igrariju sa zastavom Bosne i Hercegovine u zgradi Predsjedništva Srbije priredio je Vučić i 26. augusta 2020. godine, kada se u Beogradu delegacija Srbije sastala s delegacijom Republike srpske, u kojoj tada nije bilo lidera opozicionih partija. Bio je to, da se podsjetimo, sastanak koji će posebno biti upamćen po tome što je na njemu objelodanjeno i pismo koje je Dodik uputio Vučiću nekoliko dana prije ovog sastanka, a u kojem ga je upoznao o navodnom intervencionizmu međunarodne zajednice, visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Na fotografijama s ovog sastanka, koje se također mogu pronaći na internetu, može se vidjeti da se radi o pet zastava koje su bile istaknute i na sastanku 2. juna ove godine.

Ovih pet zastava bilo je istaknuto, vjerovali ili ne, i 6. januara 2019. godine, kada je Vučić u zgradi Predsjedništva Srbije, u povodu Badnjeg dana, ugostio lidere partija sa srpskim predznakom iz zemalja bivše Jugoslavije. Da pomognu Vučiću kod unošenja badnjaka “zapucali” su oni iz Crne Gore (čak trojica), Hrvatske, Makedonije te Bosne i Hercegovine. Među Vučićevim gostima bio je, naravno, i Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, a s njim u društvu bila je njegova partijska kolegica i obavezna pratilja Željka Cvijanović. Na internetu se također mogu pronaći fotografije s ovog vjerskog skupa, a one vjerodostojno svjedoče o kakvom se apsurdu radi: vjerski praznik u najvišem državnom organu sekularne države obilježen, između ostalog, i isticanjem dviju državnih zastava i zastave Evropske unije. Ovo sa zastavom Evropske unije bio je baš specijalno domišljat Vučićev potez.

Dobro, a kada je započela ova Vučićeva igrarija sa zastavom Bosne i Hercegovine? Bilo je to 3. augusta 2017. godine, samo nešto više od mjesec dana nakon Vučićeve inauguracije za predsjednika Srbije. On se, naime, u Beogradu tog dana susreo s Mladenom Ivanićem, tada srpskim članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Iako to nije bio zvanični međudržavni susret, Vučić je Ivanića “počastio” zastavom Bosne i Hercegovine, što se može vidjeti na fotografiji s tog susreta. Kao što fotografija pokazuje, bile su tu i zastave iz Vučićeve “stalne postavke”: dvije srbijanske zastave te jedna zastava Evropske unije. Međutim, nije bilo zastave Republike srpske, koja je, što smo već rekli i fotografijama pokazali, redovno u paru sa zastavom Bosne i Hercegovine kada se Vučić u Beogradu sastane s Dodikom. I prilikom narednih susreta Vučića i Ivanića u Beogradu, sve dok je Ivanić bio srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, “dekoracija” zastavama bila je ista kao i ona prilikom njihovog prvog susreta – sa zastavom Bosne i Hercegovine, ali bez zastave Republike srpske.

A kada je Vučić počeo igrariju sa zastavom Republike srpske uz zastavu Bosne i Hercegovine? Odgovor na ovo pitanje krije se u obraćanju Milorada Dodika u izbornoj noći nakon što je 7. oktobra 2018. godine većinom glasova izabran za srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. On je, naime, tada izjavio da će u zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine “tamo gdje on bude sjedio morati da bude i zastava Republike srpske”. Samovoljno je to on i ostvario već 23. novembra 2018. godine, prilikom prijema akreditivnog pisma od novoimenovanog ambasadora Srbije. Tada je on u zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine “prokrijumčario” zastavu Republike srpske i tako entitetsku zastavu upario s državnom – protivno zakonskim odredbama. Zastava Republike srpske je nakon toga uklonjena, pa ponovo vraćena. I tako nekoliko puta. Na kraju ove blamaže u zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine je, kako i priliči, ostala samo državna zastava. No, Dodik ne bi bio Dodik da nije smislio nešto drugo. On je, naime, kada nije ostvario dato obećanje o zastavi Republike srpske u zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na rever svog sakoa stavio značku na kojoj se nalazi trobojka Republike srpske. Ko veli, ako entitetska zastava ne može na postolje, može na rever sakoa. Ali ni to mu nije bilo dovoljno pa je, u saradnji sa svojim šefom, predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem došao na “spasonosnu” ideju: da zastavu Republike srpske upari sa zastavom Bosne i Hercegovine na “tuđem terenu”, u prostorima Predsjedništva Srbije. I zaista, već 22. decembra 2018. godine, pri prvom susretu Vučića i Dodika u Beogradu, nakon što je Dodik izabran za srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u prostoru u kojem je susret održan našle su se zajedno zastava Bosne i Hercegovine i zastava Republike srpske.

Da bismo pokazali da se zaista radi o Vučićevoj ujdurmi s isticanjem zastave Bosne i Hercegovine te ujdurmi njega i Dodika s isticanjem zastave Republike srpske uz zastavu Bosne i Hercegovine, “zavirit ćemo” malo u zgradu Predsjedništva Srbije kada je na čelu države bio Vučićev prethodnik Tomislav Nikolić. Njemu su, naprimjer, samo nekih šest mjeseci prije nego će se na njegovo mjesto ustoličiti Aleksandar Vučić, u goste došla dvojica najviših političara iz Republike srpske – Mladen Ivanić, tada predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i Milorad Dodik, tada predsjednik Republike srpske. Bilo je to 22. februara 2017. godine, a povod je bio zahtjev Bakira Izetbegovića za reviziju presude Međunarodnog suda pravde u Haagu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije. Usput: na sastanku je učestvovao i Aleksandar Vučić, koji je tada bio predsjednik Vlade Srbije. I s kojim je zastavama ovu dvojicu Bosanaca u zgradi Predsjedništva Srbije dočekao predsjednik ove nam susjedne države? Fotografija jasno pokazuje da su to bile samo tri zastave: srbijanska državna, zastava Evropske unije i, zbog gostiju iz Republike srpske, zastava ovog (manjeg) bosanskohercegovačkog entiteta. Zastave Bosne i Hercegovine ni od korova.

Da još nečim potkrijepimo igrariju Vučića sa zastavom Bosne i Hercegovine u prostorima Predsjedništva Srbije. Da vidimo, naime, kakva je situacija sa zastavama kada se, umjesto u Beogradu, Vučić i njegova svita sastane s Dodikom i njegovom svitom u Banjoj Luci. Analizirat ćemo fotografiju s posljednjeg banjalučkog susreta visokih funkcionera s obje strane Drine, koji nije bio tako davno. Bilo je to 22. aprila ove godine, povodom dana koji je u Banjoj Luci sve od 1945. godine pa donedavno bio poznat i proslavljan kao Dan oslobođenja Banje Luke, a koji danas ima neko “moderno” ime: Dan grada Banja Luka. Da podsjetimo i na vjerovatno glavni razlog dolaska beogradske svite u prijestolnicu Republike srpske. Tog dana je, naime, Vučiću uručeno najprestižnije gradsko priznanje za, kako domaćini rekoše, svesrdnu pomoć Banjoj Luci, uključivo i pomoć u vakcinama protiv virusa korona. Bože, kakvog li apsurda: umjesto da se, shodno odluci o ustanovljenju tog priznanja, ono dodijeli nekome za stvaralaštvo, ono se dodijeli pojedincu koji u Banju Luku donese pomoć (bolje reći, milostinju) naroda iz susjedne države. Zar ta dodjela nije oprečna biblijskom načelu, koje kaže: “kada daješ milostinju, ne trubi pred sobom”, odnosno “neka ne zna ljevica tvoja šta čini desnica tvoja”.

Na priloženoj fotografiji s ovog susreta vide se samo državna zastava Srbije i zastava Republike srpske. Istina, nekome je bilo malo po jedna zastava od svake pa je postavio “tricu” (po tri istovjetne zastave). Za razliku od beogradske varijante isticanja zastava, ovdje u Banjoj Luci nema standardne predsjednika Srbije, nema ni zastave Evropske unije, a bogme ni zastave Bosne i Hercegovine, koja se, inače, u vascijeloj Republici srpskoj može izbrojati na prste jedne ruke. Zar ne djeluje pacerski da je susret istih partnera u Beogradu kobajagi zvanični međudržavni, a u Banjoj Luci državno-entitetski (bolje reći, “jaranski”)? Zar ne smeta Vučiću, kome su usta “puna” Bosne i Hercegovine, da u Dodikovom entitetu Republika srpska niti u jednoj entitetskoj instituciji nema zastave Bosne i Hercegovine, dok u njegovoj autonomnoj pokrajini Vojvodina nema niti jedne pokrajinske institucije u kojoj nema zastave Srbije? Čudni neki aršini.

Ali ne, nije stvar u različitim aršinima. U pitanju je nešto sasvim drugo, a to je, reklo bi se, patološko negiranje svega što je državno bosanskohercegovačko. I dok se mnogo toga može i progutati, ima nešto što se baš i ne može. Ne može Vučićeva igrarija sa zastavom Bosne i Hercegovine. Zato je krajnje vrijeme da mu se, putem nadležnog državnog organa, kaže: Ne, ne može to tako, Vučiću – mani se igrarije sa zastavom Bosne i Hercegovine, jer ta zastava nije draperija nego najvažniji simbol bosanskohercegovačke državnosti!

Najnovije

Iz SDP-a isključena tri člana jer su problematizirali utjecaj Damira Hadžića u partiji i tražili odgovornost Vojina Mijatovića

Općinski odbor SDP BiH Novi Grad na čijem je čelu Abel Baltić iz svog članstva isključio je Samira Čajića,...